субота, 12. новембар 2011.

Nepodnosljiva tisina

''Tup, tup, tup...''- jedino se to culo. Lupkanje mojih stiklica. Hodali smo u tisini. Ni jedno od nas dvoje se nije trudilo da bilo sta kaze. '' Znas, mozda nije trebalo da raskinemo onako. Da li bi hteo da mi das jos jednu sansu? Shvatila sam da te volim.''-poruka od njegove bivse, pre nekoliko dana. Od tada je sve krenulo naopako. Konstantno se svadjamo, vec 3 dana. Imao je cak i potrebu da pita svog druga sta da radi, da li da ostane sa mnom ili da se pomiri sa bivsom? Znaci nije siguran sta ustvari hoce. Nismo se samo zbog toga svadjali, ima jos 100 stvari. Htela sam da raskinem, mada sam odustala od te ideje, ni sama ne znam zasto.
'' Kada je pun mesec, treba kroz prsten da gledas u mesec i zamislis zelju. Onda stavis taj prsten i ne skidas ga sve dok se zelja ne ostvari''- drugarica mi je to rekla i uradila sam to. Sto da ne? Nemam sta da izgubim. Ali, sta ako se ta zelja ne ostvari, dozivotno da nosim prsten?! Ma ostvarice se, verujem da hoce! Necu vam reci koju sam zelju zamislila. Bar ne za sad. Reci cu vam ako se zelja ispuni, tad cu vam reci i sta sam zamislila.
Pocela sam sa dijetom pre 4 dana. Planiram da smrsam do svog rodjendana, koji je, inace 20. novembra. Ne puno. 3, 4 kg bice dovoljno.
Sada cu na internetu da nadjem neku dobru romanticnu komediju da odgledam. Odoh, cao :)

Нема коментара:

Постави коментар