недеља, 23. октобар 2011.

Oj kafano

Saban Saulic- moja nesudjena ljubav. Oovaj salim se. Imam pegice na licu. Mnogo mi smetaju. Kupila sam kremu za izbeljivanje pega. Deluje. Sve manje se vide. Vec nekoliko dana mi iz glave ne izlazi pesma od Ekrema Jevrica ''Oj kafano''. Haha. Sutra rano treba da ustanem, tako da bi trebalo da legnem da spavam. Ne mogu, nema nista od spavanja, pod velikim sam stresom. I to se primecuje. Kad me neko pita sta mi je, ili mu odgovorim '' Ma nista.'' ili ''Ma duga prica.'' Pa stvarno jeste duga prica, ne mogu da pricam toliko. Jos mi treba i taj stres da toliko pricam, ma 'ajde. Pa i to je stres, zar ne? A i necu da kopam po proslosti. Pazi mene,kao necu, a radim to stalno. Proslost - nikako da je ostavim iza sebe. Imam osecaj kao da tapkam u mestu, nikako da krenem dalje.
Jedem cokoladu punjenu konjakom. Svajcarska cokolada. Ah kako je dobraa. Sad bi mi prijala jedna masaza. Odoh ja da pokusam da spavam. Cao :)

Нема коментара:

Постави коментар